Iz sažetka knjige (Samedin Kadić)
Ismail R. al-Faruqi
Tevhid: njegove implikacije na mišljenje i život
Preveo dr. Džemaludin Latić, Sarajevo: El-Kalem, 2009.
Bit svakog vjerskog iskustva jeste Bog. I muslimansko vjersko iskustvo usmjereno je, dakle, ka Bogu ili Allahu, što je arapsko ime za riječ „Bog“. On, Allah, Bog, čini početak i kraj cjelokupnog muslimanskog, privatnog i javnog, života.
Tako je i historija islamske misli fokusirana na Boga, u namjeri da se dokuči, prvobitno u povijesnim susretima sa grčkom filozofskom mišlju, svrha Božijeg prisustva ili neprisustva u odnosu na uzročnost Univerzuma. Ako je svijet inicijalno uređen kao savršeni proces, onda Božije prisustvo u tom svijetu nije neophodno za njegov opstanak. Postoji cijeli niz filozofskih učenja koja manje-više tvrde da je Bog, kao puki prvi pokretač, ostao izvan samog svijeta. Taj filozofski Bog samo je Nužni stvaralac, ali ne i svakodnevni Gospodar. Ali, ovakve filozofske postavke negiralo je najintimnije vjersko iskustvo: otkud i čemu vjerovanje, ako je taj inicijalni Bog ostao izvan svijeta? Ako je stvorio svijet, a potom ostao nezainteresovan za njega?
Čvorna tačka ovih rasprava, vođenih prije svega između teologa i filozofa, bilo je pitanje odnosa Boga i uzročnosti. Ako je sve savršeno, ako vrijedi logički zakon da pojedini uzrok nužno proizvodi određenu posljedicu, da li je onda Bog potčinjen ili nadređen toj uzročnosti? Drugim riječima, da li to, da Bog sve može, znači da Bog može činiti stvari koje nisu uzročne?
Kompletan rad u PDF formatu možete preuzeti na dolje navedenom linku:
